Ima li smisla naklijavati krumpir?

Naklijavanje krumpira postupak je kojim se potiče razvoj i rast klica krumpira kako bi se postigla ranija berba. Proces naklijavanja traje oko 6 tjedana te bi sa njim trebalo početi 40-50 dana pred sadnju. Naklijavanje osigurava rast velikog broja stabljika gomolja krumpira čime se povećava upotrebna vrijednost sjemena.

Prednosti naklijavanja krumpira vidljivi su u duljini vegetacije te ujednačenom klijanju i nicanju. Naklijavanjem krumpira značajno se smanjuje duljina vegetacije u polju, a usjev na polju bude ujednačen te se ranije krenu zametati gomolji.

U Hrvatskoj se mladi krumpir naviše uzgaja na priobalnom području (Istra), a u posljednje vrijeme sve se više proizvodi i u unutrašnjosti.

Istraživanja su pokazala da naklijavanjem povećavamo urod krumpira i do 25%.

Gomolji se mogu saditi nenaklijani no tada je klijanje i nicanje mnogo sporije, zato se naklijavanje preporučuje za povećanje prinosa.

Proces naklijavanja

Naklijavanje krumpira provodi se u dvije faze.

Prva faza je prednaklijavanje koje treba biti u potpunom mraku i na temperaturi 15-20 °C. Na toj temperaturi klice se razvijaju od pola do jednog centimetra, a nakon toga perioda u kojem je temperatura viša, potrebno je temperaturu postepeno smanjivati na temperaturu 8-10 °C.

Nakon faze prednaklijavanja slijedi druga faza u kojoj je potrebno "očvrsnuti" gomolje. "Očvrščivanje" gomolja provodi se na svjetlu i temperaturi od oko 10 °C i traje do nekoliko tjedana. Snižavanjem temperature i izlaganje krumpira svjetlosti usporavamo rast klice pa sjeme može čekati dok ne nastupe povoljni uvjeti za sadnju u polju. Vrši se na policama u sandučićima ili perforiranim plastičnim vrećama. Svi gomolji koji su podvrgnuti ovom postupku moraju biti podjednako izloženi svjetlosti, stoga ih je u postupku naklijavanja potrebno 2 puta okrenuti. Najviše klica stvara se na vršnom dijelu te on mora uvijek biti okrenuti prema gore. Poželjno je da se naklijavanjem dobije što manji broj klica jer se tako dobije samo jedna glavna stabljika koja ima svega nekoliko gomolja. Na taj način usjev prije dođe u tehnološku zrelost za iskapanje mladog krumpira. U ovoj fazi naklijavanja klice su jako osjetljive na mehanička oštećenja.

Za naklijavanje najpoželjnije je koristi gomolje sitne kalibraže dimenzije 28-35 mm jer gomolji ove dimenzije ostvaruju manji broj stabljika.

Naklijavanje se izvodi u prostorijama koje mogu osigurati dobro provjetravanje kako bi smanjili pojavu gljivičnih oboljenja, ali štetu od etilena sveli na najmanju moguću mjeru.

Ukoliko je proces naklijavanja uspješno proveden, na svakom gomolju ćemo imati kratke klice dužine 1-1,5 cm. Čvrstoću klice moguće je provjeriti ukoliko uhvatimo za nju i gomolj dobro protresemo te ako se klica ne otkine znači da je naklijavanje krumpira uspješno provedeno.

Naklijavanje krumpira moguće je provoditi i na otvorenome ukoliko temperature to dozvoljavaju. Ukoliko su temperature niže od preporučenih za pojedine faze naklijavanja koriste se razne folije koje štite krumpir i zametke klica od mrazeva.

Ukoliko nakon sadnje nastupe loši vremenski uvjeti (vlažno i hladno), a krumpir nije prošao proces naklijavanja, nedovoljno razvijene klice krumpira mogu biti napadnute od rizoktonije (mrka trulež korijena) i drugih mikroorganizama koji se nalaze u tlu, stoga je bitno da se biljka brzo razvije, a naklijavanje to omogućuje.