Zajednička poljoprivredna politka EU

Zajednička poljoprivredna politika dogovorena je još 1957. godine Rimskim ugovorom o osnivanju Europske ekonomske zajednice. Tim ugovorom ostavljeni su opći okviri ZPP-a, i utvrđeni su sljedeći ciljevi:

1. podizanje poljoprivredne produktivnosti promicanjem tehničkog napretka, racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog iskorištenja proizvodnih činitelja, posebno radne snage,

2. osiguravanje životnog standarda poljoprivredne populacije, osobito podizanje prihoda osoba koje se osobno bave poljoprivredom,

3. stabilizacija tržišta,

4. sigurnost opskrbe tržišta,

5. osiguranje poljoprivrednih proizvoda za potrošače po razumnim cijenama.

Da bi se ostvarili navedeni ciljevi osmišljen je sustav potpore poljoprivrednicima. S obzirom na davane potpore, na tržištu se stvorio višak poljoprivrednih proizvoda, te samim time pad cijena što je dovelo do nezadovoljstva. Zbog toga je ZPP doživjela nekoliko reformi tijekom 2007.-2013. godine.

Potpore više ne ovise o količini proizvedenih poljoprivrednih proizvoda, već o površini koja se obrađuje, s tim da je u manjoj mjeri još uvijek ostavljena mogućnost korištenja nekih proizvodno vezanih plaćanja u osjetljivim sektorima poljoprivrede (kao što je potpora za držanje krava dojilja, koza i ovaca). Osim toga, reformom su uvedene dodatne mjere za uređenje tržišta i zaštitu okoliša. Reforma je nazvana prema tadašnjem povjereniku Europske komisije za poljoprivredu Rayu MacSharryju.

Proračun ZPP-a osigurava financijska sredstva za ove tri vrste troškova:

1. potpora dohotku poljoprivrednika i poštivanju održivih poljoprivrednih praksi: Reforma iz 2013. godine predviđa da 30% izravnih plaćanja europskim poljoprivrednicima bude povezano s njihovim poštivanjem održivih poljoprivrednih praksi koje pogoduju kvaliteti tla, bioraznolikosti i općenito okolišu, kao što je primjerice diversifikacija kultura, očuvanje trajnih pašnjaka ili pak očuvanje ekoloških područja na gospodarstvima.

2. mjere potpore tržištu: 10% proračuna ZPP izdvajaju se u slučaju loših vremenskih uvjeta koja destabiliziraju tržište.

3. mjere ruralnog razvoja: ova plaćanja financiraju države članice, a iznose oko 20% proračuna. Financijska sredstva osigurana za mjere ruralnog razvoja isplaćuju se za osuvremenjivanje gospodarstava, za postizanje veće konkurentnosti, vođenju računa o zaštiti okoliša.

Vijeće Europske unije i Europski parlament utvrđuju proračun svake godine. Visine potpora mogu uvelike varirati od jednog poljoprivrednog gospodarstva do drugoga, od jedne države članice do druge, od jedne regije do druge, stoga je jedan od glavnih ciljeva ZPP-a smanjivanje razlike u visini potpora do 2020.

S obzirom da u Europi ima sve manje poljoprivrednika zbog težine rada i nedovoljno financijskih sredstava, te da se sve manje mladih osoba odlučuje na poljoprivrednu proizvodnju (imamo samo 6% poljoprivrednika mlađih od 35 godina), ZPP predviđa mehanizme potpora za pokretanje posla. Reforma iz 2013. godine uvodi bonus mladim poljoprivrednicima u visini od 25% iznosa izravnih plaćanja tijekom prvih 5 godina djelatnosti.