Malo je vjerojatno da ćete i u dobro opskrbljenoj prodavaonici povrćem naći colocasi, a još je manje vjerojatno da ćete ga naći u svojoj kuharici. Za razliku od bamije, čilija, chayote itd., colocasia se tradicionalno uzgaja i jede samo na Cipru.
Kolokazija pripada porodici kozlaca (Araceae). Višegodišnja je trajnica nalik kozlacu samo mnogo veća. Podrijetlom iz Indije, zeljasta je trajnica s velikim listovima i gomoljastim korijenjem. Listovi su veliki do vrlo veliki te mogu doseći 20 - 150 cm. Razmnožava se uglavnom pomoću rizoma.
Kolokazija sadrži u stabljikama nadražujuću supstancu, kalcijev oksalat monohidrat, koji izaziva nelagodu na usnama, u ustima i grlu. To joj je prirodni mehanizam obrane od biljojeda.
Gomolji kolokazije teže više kilograma te su bogati škorbom. Gomolji imaju 18-20% škroba , 0,5% šećera, nešto više od 3% proteina.
Prinos kolokazije iznosi 6 - 12 tona gomolja po hektaru. Mnoge vrste gomolja rastu više od godinu dana, dok druge sorte 6 - 7 mjeseci. Najbrže rastuća vrsta dospijeva u roku od 3 mjeseca.
Krupni gomolji služe kao zamjena za krumpir, no postoje razlike u pripremanju jer colocasi gomolj ima tvrdu kožu i čvrsto "meso" pa ga prije kuhanja treba izlomiti na komadiće vrškom noža. Najčešće se kuha i gnječi u pire zajedno sa maslacem i muškatnim oraščićem, a može se peći i prijati s mesom i povrćem.
Kao ukrasna biljka prikladna je za vrtne bazene toplih područja i staklenike.
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.