Lubenica (Citrullus lanatus var.) je povrće iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae), koje se zbog slatkastog okusa često ubraja u voće. Jednogodišnja je biljka podrijetlom iz Azije. Uzgajali su je još u starom Egiptu, a često se nalazila u grobovima faraona.
Prvi zabilježeni zapisi o njezinom kultiviranju datiraju iz 2. stoljeća prije Krista i to u dolini Nila. U 10. stoljeću počela se uzgajati u Kini koja je i danas među najvećim proizvođačima ove kulture. U Europu su je donijeli za vrijeme ratova u 13. stoljeću. Službeno se u Engleski rječnik uvela 1615. godine.
Postoje razne sorte lubenica, a sve one izrastu iz sjemenki i šire se po tlu i do 2,5 m. Listovi su sivo-zelene boje prekriveni pahuljastim dlakama. Cvjetovi su žute boje, muški i ženski. Oprašuju ih pčele, a u velikim nasadima postavljaju se i košnice da bi se pospješilo oprašivanje. Plodovi su veliki, okrugli ili duguljasti. Kora je glatka, čvrsta, s donje strane žućkasta kad je zrela i zdrava, a ostali dio je prugasto zeleni, tamnozeleni do crn. Uobičajene su sorte crvenog mesa, no ono može biti narančaste bijele i žute boje. U žutoj lubenici ima manje sjemena, ali joj je kora tvrđa i suša od obične. Teško je razlikovati žutu i crvenu lubenicu jer su izvana identične.
Žuta lubenica je kemijskim sastavom slična crvenoj, ali ne sadrži pigment likopen. Zbog nedostatka tog snažnog antioksidansa, žute lubenice nisu tako djelotvorne u borbi protiv štetnih radikala. Lubenica se sastoji od 92 % vode.Imaju slatkastu aromu, koja pomalo podsjeća na med. Žuta lubenica puno je slađa od normalne crvene. Spada u niskokalorične namirnice, a sadrži ugljikohidrate, šećer (u 100 g 6,2 g), vlakna, masnoće, bjelančevine i vodu. Sastojci koji je svrstavaju u vrlo vrijednu ljetnu namirnicu su: vitamini A, B1, B2, B3, B5, B6, C, folna kiselina te minerali kalcij, željezo, magnezij, fosfor, kalij, cink. Minerali kao što su natrij, kalij, kalcij i magnezij zaslužni su za reguliranje krvnog tlaka. Lubenica djeluje kao diuretik, stimulira rad bubrega i time pogoduje detoksikaciju organizma. Osim što pogoduje detoksikaciji cjelokupnog organizma, ona vrlo povoljno utječe na aktivnost bubrega pa se toplo preporučuje svima koji imaju problema s bubrezima.
Lubenica bez sjemena stvorena je 1939. godine tretiranjem neoplođenih cvjetova kiselinom koja sprječava nastanak sjemena. Pored žute lubenice, sve više ulaze u modu i kvadratne. Lubenica-kocka potiče iz Japana, po veličini je znatno manja od običnih vrsta, a stvorena je da bi se lakše čuvala u malim hladnjacima.
UZGOJ
Lubenica je biljka tople klime, a time je i vrlo osjetljiva na niske temperature. Uzgoj na otvorenome može tek kada prođe opasnost od niskih temperatura i mrazeva, a temperatura tla mora biti viša od 15°C (svibanj!!). Prije sadnje na otvoreno potrebno je izvršiti sjetvu u plastične blokove te u svaku rupu staviti po dvije sjemenke. Nakon nicanja ostavlja se bolje razvijena biljka. Razvija snažni korjenov sistem koji se najvećim dijelom razvija u zoni do 40 cm tla, a glavni korijen dopire u dužinu od 2 - 3 m. Stablo je razgranato, snažno, na njemu se nalaze puzave vriježe, a ovisno o sorti mogu narasti 3 - 4 m.
TEMPERATURA
Minimalna temperatura za klijanje sjemena je oko 15°C noću, a danju oko 30°C. Ako temperature tijekom uzgoja padnu ispod 10 °C, biljka počinje žutjeti i vrlo teško se oporavlja čak i ako su kasnije temperature povoljne.
VODA
Opskrba vodom treba biti dovoljna naročito u fazama razvoja vriježa, u cvatnji i zametanju plodova. Količinski, potrebno joj je 300 do 400 kubičnih metara vode na hektar usjeva, sve dok se ne formira plod. Vlaga je izuzetno važna u vremenu rasta plodova, no, 2 do 3 tjedna prije nego plod potpuno sazre, prekida se opskrba vodom.
TLO
Tlo za uzgoj lubenica mora biti rahlo, dobre strukture, duboko poorano u jesen, na ocjeditom terenu, dok se kiselost tla treba se kretati između 5 i 5,5 pH. Prije sjetve ili sadnje, poželjno je da se usitni gornji sloj zemlje vrtnom frezom. Dobro bi bilo da je površina na kojoj želite uzgojiti lubenicu kao predusjev imala krumpir, papriku, rajčicu ili travu.
PRIHRANA
Prihana se obavlja 10 dana poslije presađivanja u fazi do 50% mase prva dva ploda. Za vrijeme formiranja grana, lubenicu treba prihraniti KAN-om u količini 150 - 170 kg/ha u dva navrata. Prihrana se vrši prije navodnjavanja i treba paziti da gnojivo ne padne na list jer će doći do paleži. Zbog toga je najbolja metoda sistem kap po kap gdje se gnojivo unosi u zonu korijena zajedno sa vodom.
NAČIN UZGOJA
- Uzgoj u niskim tunelima - sa razmakom od 80 cm, sije se sjeme ili sade lubenice a onda se nasad pokrije plastičnom folijom.
- Uzgojem sadnica - sjeme se sije u kocke ili kontejnere dimenzija 8-10 cm uz potrebnu temperaturu za nicanje oko 25 °C. Kada biljčice niknu temperatura se smanji na 15 °C i opet podiže na temperatutu od 20-23°C u fazi 2 - 3 lista. Presađivanje se obavlja u fazi 6 - 8 listova.
ZAŠTITA OD NISKE TEMPERATURE
Niske temperature znatno usporavaju rast, biljka može požutjeti, stoga je dobro nakon sadnje biljke prekriti laganim netkanim materijalom. Materijal se uklanja kada noćne temperature na padaju ispod 15 °C.
NJEGA NASADA I ZAŠTITA
Kako biste njegovali lubenicu, redovno plijevite tlo od korova, ali imajte na umu da međuredno kultiviranje nije neophodno ako ste sadili na foliji.
Zalijevajte je jednom tjedno. Kao i druge biljke iz porodice tikvenjača, lubenice mogu napasti bolesti poput plamenjače i pepelnice.
BERBA
Nakon što je od sadnje prošlo 80 - 95 dana lubenica je zrela. Lubenicu berite ujutro – slobodno je uberite ručno ili nožem odrežite plod od stabljike.
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.