Prihrana je obavezna mjera koja značajno povećava prinos. Ozimi usjevi imaju dugačak period vegetacije i specifičan biološki razvoj pa je potrebno prihranu obavljati višekratno. Najveći zahtjevi prema dušiku su u fazama busanja i na početku vlatanja. Ukoliko u tim fazama nema dovoljno dušika, prinos će biti slabiji bez obzira na daljnji tok vegetacije.
Prihranom ratarskih kultura osiguravamo biljkama potrebnu količinu dušika. Potrebe žitarica za dušikom naglo se povećavaju u proljeće, dok su potrebe za dušikom u zimi vrlo male zbog ukupne biomase koja je mala i iznosi svega nekoliko stotina kilograma suhe tvari na hektar. Tijekom proljeća biljke imaju nešto dušika na raspolaganju koji je ostao u tlu još od osnovne gnojidbe, no nitratni oblik dušika je vrlo pokretan u tlu te ga obilnije jesenske kiše mogu isprati na dubinu od 20 cm i više pa on ostaje privremeno nedostupan jer korijenov sistem još nije dovoljno razgranat da usvoji taj dušik. Preporuka je da se ne primjeni više od 20-40 kg/ha dušika do sjetve.
Prva prihrana utječe na formiranje vlati i ne smije se obaviti prerano. Gnojidbu dušikom treba prilagoditi vremenskim prilikama, a najbolje je krenuti kada dnevne temperature budu iznad 10°C jer tada dolazi do brzog porasta nadzemne mase. Usjev je tada obično u fazi razvoja 3-4 lista. Prva prihrana utječe na koncentraciju klorofila u listu i fotosintezu. Ukoliko se prva prihrana obavi prerano (po snijegu ili smrznutom tlu) biti će neučinkovita, a također može biti štetna za okoliš i biljke. Na niskim temperaturama biljka ne može usvojit dušično gnojivo koje je u amonijskom ili amidnom obliku i ugraditi ga u organsku tvar pa ono ostane neiskorišteno. Također, zbog kratke faze busanja (naročito kod ozimog ječma) važno je ne kasniti sa prvom prihranom. Prihrana KAN-om ima prednost jer on sadrži 50% dušika u nitratnom obliku, a 50% u amonijskom. Primjenjuje se 100-150 kg/ha. Prihranu je moguće obaviti i UREOM u količini 80 kg/ha, ali samo ako se očekuje nagli porast temperature.
Druga prihrana obavlja se 25-30 dana nakon prve. To je trenutak kada se zameću klasići, a pada u početku vlatanja. Idealan trenutak druge prihrane je pojava prvog nodija (koljenca). Tada se koristi 150-200 kg/ha KAN-a ili 100-120 kg/ha UREE. KAN je preporučljivo koristiti na kiselim zemljištima, dok se na neutralnim i blago alkalnim preporučuje AN i UREA. UREA se u ovom roku, osim u krutom obliku može primjeniti folijarno (preko lista). Ukoliko se primjenjuje folijarno koristi se 200-300 l/ha 20% otopine. Aplikaciju je potrebno provesti rano ujutro ili predvečer kada je veća relativna vlaga zraka, a time smanjujemo opasnost od pojave opekotina na listu. Otopinu UREE potrebno je napraviti dan ranije kako bi se izjednačila temperatura otopine i zraka te samim time izbjegao šok biljke.
Proizvođači koji se bave integriranom proizvodnjom ratarskih kultura moraju se pridržavati uputa gdje je dozvoljeno svega 60 kg mineralnog dušika/ha, a razmak između dvije prihrane ne smije biti manji od 30 dana. Zbog ovih ograničenja, maksimalne količine dušičnih gnojiva koja se primjenjuju godišnje ne prelaze količinu od 170 kg dušika/ha.
Treća prihrana koristi se samo kod pšenice. Obavlja se u početku klasanja ili pred oplodnju folijarno jer ima puno zelene mase, a hranjiva dobivena preko lista mogu se odmah usvojiti. Prihrana u ovom roku nema veliki značaj za povećanje prinosa, ali utječe na kvalitetu pšenice. Ovu prihranu često nazivaju korektivnom jer nadopunjuje potrebu za dušikom. Ovu prihranu trebalo bi obaviti sa 100 l/ha 20% otopine UREE.
Kod prihrane ječma potrebno je posebno voditi računa jer je on osjetljiviji na polijeganje od pšenice. Kod prve prihrane ne bi ga smjeli gnojiti sa više od 40-50 kg čistog dušika, odnosno 150-180 kg/ha KAN-a, a u drugoj prihrani početkom vlatanja sa 75-110 kg KAN-a.
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.