Pšenica - priprema tla i sjetva

Pšenica se prije svega koristi kao krušna biljka. Pšeničnim kruhom hrani se oko 70% stanovništva svijeta. Pšenični kruh nadmašuje raženi po svojoj hranjivoj vrijednosti. Kaloričniji je od raženog (7.500J). Pšenični ima 8.350-9.400 J ovisno o tipu brašna. Pšenični kruh odlikuje se visokim sadržajem bjelančevina (16-17%), ugljikohidrata (77-78%), masti (1,2-1,5%) te dobrom probavljivošću. Najvažniji pokazatelj kvalitete pšenice predstavlja količina i kvalitet bjelančevina u zrnu. Kao međunarodni standard pšenice uzima se sadržaj bjelančevina u zrnu od 13,5%.

Sadržaj bjelančevina znatno se mijenja u ovisnosti od područja uzgoja i gnojenja. Pšenica koja se uzgaja na istoku i jugu ima veći sadržaj bjelančevina od one na zapadnim i sjevernim područjima. Kvalitet bjelančevina pšeničnog kruha vrlo je visok, a pri ocjeni pekarskih svojstava pšeničnog brašna veliki značaj ima količina ljepka. Pod ljepkom se podrazumijeva bjelančevinasta masa koja se izdvaja pri ispiranju tijesta vodom. U sastavu ljepka ulaze uglavnom bjelančevinaste čestice - glijadin i glutenin

Razlike između ozime i jare pšenice:

Prema vremenu sjetve - ozima se sije u jesen te prezimljuje u fazi od nicanja do busanja, dok se jara sije u proljeće.

Prema dužini vegetacije - ozima ima dužu vegetaciju od jare pšenice.

Prema busanju - ozima jače busa od jare pšenice.

Prema otpornosti na zimu- ozima je otpornija na niske temperature.

Prema dužini stadija jarovizacije - ozima ima znatno duži stadij jarovizacije.

Prema otpornosti na visoke temperature i sušu - jara je otpornija od ozime.

Prema kvaliteti zrna - jara daje kvalitetnije zrno i brašno od ozime.

Zahtjevi pšenice prema tlu

Pšenici najbolje odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije. Ona postavlja velike zahtjeve prema tlu, glede plodnosti i fizikalnih svojstava. Ako se uzmu u obzir različiti tipovi tla i njihova plodnost, rezultati će pokazati da pšenica najbolje uspijeva na livadskim crnicama i černozemu. Na ovakvim tlima moguće je dobiti relativno visok prinos i bez gnojenja. Druge vrste tla mogu biti prikladne za pšenicu samo pri unošenju većih količina gnojiva.

Plodosmjena

Pšenica ne podnosi proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti. Najčešći predusjev sa pšenicu jest kukuruz (poželjno kraće vegetacije), a najbolji predusjevi su zrnate mahunjače (grah, grašak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, šećerna repa).

Obrada tla

Pretkultura određuje veći ili manji broj operacija obrade. Poslije ranijih predkultura potrebno je obaviti plitko oranje ili duboko tanjuranje, zbog unošenja biljnih ostataka i očuvanja vlage, a zatim oranje na punu dubinu s unošenjem osnovne količine mineralnih gnojiva. Dubina osnovne obrade ovisi o tlu i klimatskim uvjetima, a prosječno se kreće oko 25 cm. Dopunska priprema tla za sjetvu obuhvaća tanjuranje, drljanje ili sjetvospremač, pri čemu se stvara usitnjeni površinski sloj. Poželjno je da bude orašaste strukture. Tako se omogućuje ujednačenje klijanja odnosno nicanja. Istom operacijom u tlo se unosi i startna količina mineralnog gnojiva. Međutim, ako je oranje izvršeno puno ranije, tlo se dosta zbija i pojavljuju se korovi, pa se pri predsjetvenoj pripremi tlo obvezatno kultivira i drlja. Ako se osnovna i predsjetvena obrada obavlja u vrijeme suše trebala bi se izvesti u jednom potezu. Za tu svrhu najbolji su agregati sastavljeni od pluga s mrvilicom i sjetvospremačem. Prema ispitivanjima za predsjetvenu obradu ispred kukuruza, najbolje kombinacije bile su plug s drobilicom i poslije toga sjetvospremač. Ova kombinacija oruđa bolje se pokazala i za pliće obrade (15 cm) i srednje duboke obrade (25 cm) nego za duboke obrade (35-40 cm). Stvoren pravilnom predsjetvenom obradom rastresit i čist od korova, sjetveni sloj tla trebao bi sačuvati vlagu u nižim horizontima. Sjeme posijano u vlažni sloj tla brzo klija, a klijanci lako probijaju površinu, tese pojavljuju pravilni ponici normalne gustoće. Ovo potpomaže i valjanje koje je najbolje izvoditi kada se prosuši vršni sloj tla.

Sjetva

Optimalni rok za sjetvu od 10. listopada - 30. listopada.

Garancija uspješne proizvodnje je korištenje deklariranog sjemena. Korištenje provjerenog sjemena povećava prirod i do 20% u odnosu na korištenje nedeklariranog sjemena. Načešći razmak u sjetvi iznosi 12,5 cm. Dubina je sjetve 3 do 5 cm, ovisno o tlu (na lakšem tlu dublje, a na težem pliće) i o vlažnosti tla u trenutku sjetve. Pšenica se sije na broj zrna po m2, a sjetvena norma iznosi 350 - 700 klijavih sjemenki/m2. Sjetvena norma nikad nije ista. Ovisi ponajviše o fizičkim svojstvima sjemena i svojstvima sorte te o roku sjetve, klimatskim uvjetima i sjetvenoj pripremi.

Primjer izračunavanja sjetvene norme:

teoretska sjetvena norma 600 klijavih sjemenki/m2 masa 1000 sjemenki = 45 g klijavost = 95 % čistoća = 99 %

$$sjetvena norma = {600 \times 45 \over {{95 \times 99} \over 100} } = {27000 \over 94.05 } = 287 kg/ha .$$

Sklop

Gustoća sjetve određuje se prema zahtjevima pojedine sorte i prosječno je 600 do 700 izniklih biljaka po m2, ili 250 do 300 pa i više kg/ha sjemena za najzastupljenije sorte iz dosadašnje proizvodnje. U kasnijoj sjetvi ili ako predsjetvena priprema nije obavljena kvalitetno, sjetvenu normu treba povećati za 10-20%. Razmak sjetvenih redova na najčešće korištenim sijačicama jest 12,5 cm, iako bi bilo poželjno da su redovi uži. Sjetva u brazde preporučava se u područjima s malo snijega i niskim temperaturama te suhim ljetom. Brazde su dubine 7-10 cm i stvaraju se plugom koji ide ispred cijevi sijačice. U brazdu se sije sjeme na dubinu od 4-5 cm. Biljke u brazdama brže i bolje niču, bolje su zaštićene od oštrih promjena temperature te manje stradavaju od smrzavanja. Pri jako dubokoj sjetvi, naročito na teškim tlima, klica se teško probija na površinu, te je nicanje slabije. Na lakšim tlima, naročito na pjeskovitim sije se nešto dublje, jer takvo tlo ne predstavlja prepreku za nicanje biljaka. Na suhim tlima sije se dublje, a na vlažnim pliće. Pri kasnijoj sjetvi potrebno je sijati nešto dublje, ali se pri tome mora voditi računa o fizičkom stanju tla i njegovoj vlazi. Na osnovu rezultata ispitivanja došlo se do zaključaka da su visokorodne sorte osjetljive na dublju sjetvu te zahtjevaju nešto pliću sjetvu. Dubina sjetve je 3-5 cm ovisno o tlu.

Predsjetvena gnojidba pšenice

Osnovna gnojidba provodi se paralelno s osnovnom obradom, dok se dopunska gnojidba provodi u predsjetvenoj pripremi tla i kroz prihrane.

Osnovnom gnojidbom ozimih žitarica gnojiva se unose u tlo na dubinu oranja. Za tu namjenu se koriste NPK formulacije gnojiva sa povećanim sadržajem fosfora i kalija, a to su NPK 5-15-30, NPK 7-20-30 , NP 12-52 (MAP) ili PK 20-30. Gnojiva unesena u tlo osnovnom obradom nalaze se na dubini na kojoj se razvija glavnina korijena ozimih usjeva, a budući da se radi o fosforu i kaliju koji su slabo pokretni u tlu, neće se isprati nego će poticati korijen na rast u dubinu. Predsjetvenom gnojidbom gnojiva se unose u površinski sloj tla kako bi bila na raspolaganju biljkama u početnim fazama rasta. U predsjetvenoj gnojidbi primjenjuju se NPK formulacije gnojiva s podjednakim sadržajem dušika, fosfora i kalija kao što su NPK 15-15-15 ili NPK 20-10-10. Važno je naglasiti da se do sjetve u tlo treba unijeti kompletna količina fosfora i kalija kroz osnovnu i predsjetvenu gnojidbu kako bi se biljke što bolje i što dublje ukorijenile, a to će im pomoći kasnije jer će moći koristiti vodu i u njoj otopljena hranjiva iz dubljih slojeva tla u periodima suše kada su hranjiva u površinskom sloju tla biljci potpuno nepristupačna.