Sjetva kukuruza FAO grupe 100

Kukuruz je najvažniji naknadni, kasni usjev u Hrvatskoj. Izvan optimalnih rokova sjetva uzgaja se za zelenu krmu, silažu i suho zrno.

Kasnija sjetva kukuruza uobičajena je na područjima koja su u proljeće poplavljena zbog blizina rijeka ili kraških polja, zatim na vrlo teškim, vlažnim i neuređenim tlima gdje dugo leži voda koja sprječava ulazak mehanizacije na parcelu.

Naknadna sjetva kukuruza moguća je iz skidanja ozimih krmnih međuusjeva poput smjesa žitarica i krmnog graška ili nakon jarih usjeva koji se rano beru poput graška za konzerviranje.

I nakon žetve ozimih žitarica (najčešće početkom srpnja) moguće je uzgajati kukuruz u postrnim rokovima.

Postrna sjetva moguća je u vlažnijim zapadnim krajevima sa ranim hibridima i to za proizvodnju silaže, dok je vrlo nesigurna za proizvodnju zrna. Na istoku Hrvatske se može uzgajati postrni kukuruz i za zrno ali je potrebno osigurati navodnjavanje.

Kukuruz je jedna od najraznolikijih kultura po dužini vegatacije. Skupine dozrijevanja se označuju brojevima u stoticama (hibridi skupine 100, 200, 300...) Najraniji hibridi su iz skupine 100, a kasniji hibidi pripadaju skupini sa većim brojem.

Za proizvodnju zrna u istočnoj Slavoniji pri sjetvi do 1. lipnja mogu se uzgajati hibridi vegetacijske skupine 300, do 10.lipnja hibridi skupine 200, do 20.lipnja skupine 100.

Kukuruz za zrno vegetacijske skupine 100 Kukuruz za zrno FAO 100 je grupa koja ima najkraću vegetaciju. Traje svega 2,5-3 mjeseca Svaka daljnja grupa ima vegetaciju dužu za 5 - 10 dana. Hibridi iz ove skupine mogu se sijati u sklopu 80 000 - 100 000 biljaka/ha. Kod sjetve početkom srpnja najraniji hibridi skupine 100 mogu dozrijeti u većini vegetacijskih sezona, samo u nekim vegetacijskim godinama neće dozrijeti zbog jesenskih mrazeva.