Optimalni rokovi za sjetvu pšenice su prošli što znači da će sjetva pšenice tijekom studenog dovesti do pada prinosa, a sam konačan ishod teško je predvidjeti.
Sa prolaskom optimalnih rokova sjetve pšenice, pad prinosa je neizbježan. Koliko će taj pad biti, ovisi o daljim klimatskim prilikama. To će naročito biti važno u proljeće. Naime, nagli prelazak iz zime u ljeto, posebice ukoliko je ožujak topao, a toplina se nastavlja i u travnju negativno se odražava na prinos. Uslijed takvog toplog perioda vrlo često imamo niske prinose iz kasnije sjetve.
Ukoliko je proljeće hladnije od prosijeka produžuje se vegetacija porasta pa se bolje razvija potencijal kasnije zasijane pšenice. Zato je rizik kasnije sijati pšenicu jer klimatske uvjete ne možemo predvidjeti.
No, jedno je sigurno, sjetvom pšenice poslije 10. studenog možemo očekivati prinos manji i za 35%.
Zašto dolazi do smanjenja prinosa
Osnovni razlog smanjenja prinosa izvan optimalnih rokova sjetve je skraćena vegetacija.
Skraćena vegetacija donosi:
- usporeni rast korijena koji ostaje plići,
- smanjuje se i produktivno vlatanje,
- biljke imaju manje vremena za formiranje potencijala za prinos što se očituje smanjenim brojem klasića u klasu,
- smanjena je površina za fotosintezu, a u kritične faze formiranja i nalijevanja zrna pšenica ulazi krajem lipnja, odnosno početkom srpnja.
Kraj lipnja, odnosno početak srpnja period je u kojem se često događaju abiotički stresovi kao što su visoke temperature, suša, toplotni udari, a takve nepovoljne uvjete puno bolje podnose biljke koje su posijane u optimalnim rokovima sjetve. Korijen biljaka koje su posijane u optimalnim rokovima mogu crpiti vodu iz dubljih slojeva tla (60-90 cm, pa čak i do 120 cm) dok kod kasnije posijanih usjeva moguće je samo do 60-70 cm dubine.
Kod kasnije zasijanih usjeva češće su potrebne intervencije proizvođača jer su takvi usjevi niži u porastu i korovi su im velika konkurencija. Korovi "guše" takve usjeve pa je potrebno više puta primijeniti herbicide. Također im je smanjena otpornost na ostale patogene jer se klijanac tijekom nicanja duže zadržava u tlu.
Prihranu kod kasnije zasijanih usjeva potrebno je podijeliti na 3 obroka.
Dakle, povećavaju se troškovi proizvodnje, a smanjuje se profitabilnost.
Problem je i tehnologija uzgoja
Sjetva u kasnijim rokovima nastavljati će se i dalje zbog potrebe za strnim žitaricama, a nepoštivanje plodosmjene uzelo je veliki zamah. Veoma redukcijska obrada tla (zbog kultura koje su se uzgajale na površini prije sjetve pšenice) smanjuje dublje unošenje fosfora i kalija u tlo. S obzirom da se ovi elementi ne kreću u dublje slojeve tla pod utjecaja padalina, njihova uloga u rastu pšenice biti će puno manja, te će ostati na raspolaganju sljedećem usjevu. Dokazano je kako povećana gnojidba NPK gnojivima u kasnijoj sjetvi nema efekta. Biljke će se opskrbiti hranjivima iz rezervi tla. Dakle, ne treba povećavati količine gnojiva jer ona ne mogu kompenzirati pad prinosa.
Što se tiče gustoće sjetve - ima smisla povećavati gustoću sjetve u odnosu na sjetvu u optimalnom roku. U kasnijim rokovima sjetve povećava se sjetvena norma za 100-120 zrna po m2 što čini 20-25% više sjemena. Drugim riječima, u studenom se može povećati sjetvena norma za 280 kg/ha (ovisno o sorti).
Valjanje poslije sjetve obavezna je mjera.
Za kasniju sjetvu treba koristiti sorte koje imaju kraću vegetaciju. Sorta Divana može se sijati u zadnjim rokovima sjetve.
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.