Uništavanje lisnih ušiju na ružama

Kako dolazi do zaraze i koje su štete?

Do zaraze lisnim ušima najčešće dolazi kada nastupi toplo i suho vrijeme nakon veće količine oborina. Ovo proljeće u kojem se stalno izmjenjuju oborine i relativno visoke temperature, idealni su uvjeti za pojavu ovih štetnika.

Ljeti kada nastupe više temperature, te uslijedi duže sušno razdoblje zaraza se smanjuje.

Lisne uši štetu prave sisanjem biljnih sokova, a najčešće ih lociramo na mladim listovima i izbojima jer je tamo tkivo biljke nježnije. Štete su direktno vidljive na uvijenim listovima, a napadnuta biljka zaostaje u rastu. Napadnuti listovi uslijed sisanja promjene boju te su vrlo često žute ili crvene boje.

Medna rosa (višak ugljikohidrata) koju luče na svojem zatku uzrokuje sekundarne štete. Ljepljive nakupine medne rose privlače mrave koji se njome hrane, s toga su mravi siguran znak da je biljka zaražena lisnim ušima. Na ljepljivim nakupinama kasnije se nakupljaju saprofitske gljivice nalik čađi.

Osim što rade direktne i indirektne štete, lisne uši prenose brojne biljne viruse.

Najštetnija lisna uš na ružama

Ružina uš (Macrosiphum rosae) jedna je od najvećih vrsta lisnih uši koja se proširila posvuda. Najčešće ih uočavamo početkom svibnja i neobično brzo se množi. Velika je 1,6-3,3 mm, a na tijelu ima naznačeni tamniji pigment na kraju proširenog dijela tijela. Oblici koji se razvijaju iz zimskih jaja nemaju krila. Njihova pojava na ružama izaziva dvostruku štetu. Osim što uzrokuju deformacije i zaustavljaju porast cvjetnih izboja ruže, one umanjuju estetski izgled ruže jer se na mednu rosu lijepe gljive čađavice. Tijekom lipnja se pojavljuju krilati oblici koji obitavaju na žitaricama i kukuruzu.

Suzbijanje

Od kemijskih sredstava najčešće se koriste Pirimor 25 WG, Confidor, Boxer, Actara 25 WG, Actellic 50 EC.

Od fizikalnih mjera najviše se upotrebljavaju žute ljepljive ploče koje se vješaju na kolčiće u tlu ili na armaturu zaštićenog prostora ukoliko se ruže uzgajaju u zaštićenom objektu. Visina na koju se postavljaju mora biti u visini vršnih dijelova biljke. Osim žutih ploča, postavljaju se i posude žute boje u kojima je aficid.

Od bioloških mjera valja napomenuti da je bubamara prirodni neprijatelj lisnih ušiju. U zaštićenim prostorima koriste se preparati sa živim parazitima koji se unose u objekt. Parazitske osice Aphelinus abdominalis, Aphidius colemani i Aphidius ervi odlažu jaja u lisne uši u kojima se razvijaju do odraslog oblika, a lisna uš umire.

BIO zaštitna sredstva

• Zaštitno sredstvo od koprive

Ovaj pripravak je vrlo lako napraviti, a pravi se tako da se kilogram svježih kopriva usitni i prelije s 10 litara vode kišnice i ostavi se 24 sata. Svježe koprive može zamijeniti 100-200 grama suhih koje se isto ostave u vodi 24 sata te nakon toga procijede. Ukoliko se koprive ostave u vodi duže do 24 sata, sredstvo gubi svoju učinkovitost.

• Pripravak od pelina

Pelin se isto tako koristi u borbi protiv ušiju, a priprema se tako da u 10 litara vode stavimo 300 grama svježih ili 30 grama suhih listova i ostavimo da stoji 2-3 dana.

• Pripravak od duhana

Za pripravljanje otopine potrebno je 10 opušaka potopiti u litru i pol vode, pričekati dan-dva te ocijediti. Sa tom otopinom poprska se cijela biljka te se postupak ponovi za 7 dana. Veći postotak nikotina u cigaretama djelovati će agresivnije na ove štetnike.