Gnojidba vinograda u punoj rodnosti

Vinograd koji je u punoj rodnosti gnojimo u jesen, odmah nakon berbe te prihranom na proljeće. Dodavanjem fosfora i kalija u jesenskom roku vršimo osnovnu gnojidbu i omogućavamo da se ta dva elementa, prilikom jesenske obrade tla, unesu u dublje slojeve i više približe korijenu. Ukoliko jesenska gnojidba nije obavljena u ovom roku, treba je obaviti čim vrijeme dopusti, a najkasnije do početka kretanja vegetacije.

U jesenskom roku najbolje je gnojidbu obaviti kompleksnim NPK gnojivima koja imaju veći sadržaj fosfora i kalija poput NPK 7-14-12, NPK 5-20-30, NPK 7-20-30, NPK 6-18-36.

Ove količine NPK gnojiva podmiruju cjelokupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijem, dok će male količine dušika loza iskoristiti tijekom zime.

Gnojidba dušikom u jesen nije preporučljiva jer na taj način produžujemo vegetaciju vinove loze te postoji opasnost od smrzavanja tijekom zime. Nakon rasipanja gnojiva oko čokota, preporučuje se gnojivo unijeti u tlo oranjem ili motikom. Ukoliko u mladom vinogradu ima travnati pokrov, količinu gnojiva bi trebalo povećati za 30% tako da se osigura dovoljna količina hranjiva za travnati pokrov i za lozu.

Prihrana se obavlja u dva roka i to dušičnim gnojivima:

• na početku vegetacije
• poslije cvatnje

Prva prihrana Ureom obavlja se na proljeće prilikom prve obrade tla i taj dušik vinova loza iskoristi do cvatnje za porast mladica. Ureu je potrebno plitko unijeti u tlo da bi spriječili gubitak dušika. Preporuča se unijeti 15-17 g/m2 UREE N 46. Kod ove gnojidbe treba biti vrlo oprezan jer prevelika količina dušika izaziva osipanje cvjetova, pojavu rehuljavosti grožđa te slabo dozrijevanje grožđa. Preobilna gnojidba dušikom također ima utjecaj na kvalitetu vina. Takva vina budu slabije kvalitete, teže se bistre i čuvaju te nemaju izraženu aromu.

Druga prihrana obavlja se u svibnju nakon cvatnje i to KAN-om u količini 10-13 g/m2. Dušik koji je primijenjen u ovom roku utječe na povećanje prinosa i povećanje lisne površine.

Uz redovitu gnojibu u jesenskom i proljetnom roku, vinograde bi bilo poželjno gnojiti i stajskim gnojem svake 3-4 godine i to u količini 3-4 kg/m2. Stajnjak je vrlo bitan jer obogaćuje tlo organskom tvari, popravlja vodozračne odnose u tlu, potiče mikrobiološku aktivnost tla te samim time cjelokupnu plodnost tla. Najbolje vrijeme za unijeti stajnjak u tlo je u jesen odmah nakon berbe.