Prorjeđivanjem do krupnijih i ljepših plodova

U suvremenim voćnjacima koriste se razne metode prorjeđivanja, no najčešće je ono mehanički i kemijsko.

Mehaničko prorjeđivanje vrši se upotrebom posebnog stroja koji rotirajućim četkama prolazi kroz krošnju i otkida plodove. Osovina na kojoj se nalaze četke ima mogućnost promjene nagiba te se može prilagoditi različitim oblicima stabla. Drugi način mehaničkog prorjeđivanja je jakim mlazom vode koji skida dio cvjetova i tamo se plod ne razvija. Treći način mehaničkog odstranjivanja plodova je korištenje strojnog berača plodova koji protresaju cijelo stablo.

Problem kod mehaničkog načina prorjeđivanja javlja se zbog vrlog čestog oštećivanja stabla i plodova pa se kasnije moraju obavljati dodatne korekcije. Uz to, mehaničko prorjeđivanje daje vrlo često nepredvidive rezultate.

Kemijsko prorjeđivanje obavlja se primjenom različitih preparata na bazi biljnih hormona kojim se prskaju voćke te potom one odbace dio plodova. Sredstvo radi na selekcijskom principu te prepoznaje plodove koji u trenutku tretiranja imaju više od 8 stanica u embriju i njih ostavlja na granama dok ostali abortiraju.

Danas se najčešće primjenjuju sredstva:

• ACCEL (benzil-adenin BA) - koristi se kod promjera ploda 10-15 mm, otprilike 14-21 dan nakon pune cvatnje.
• NAA (alfa-naftil octena kiselina) - primjenjuje se 14-18 dana nakon pune cvatnje.
• NAD (naftil acetat-amid) - primjenjuje se 4 – 8 dana nakon pune cvatnje.
• Karmabati (CARBARYL) - upotrebljava se u kombinaciji s drugim regulatorima i vrlo je otrovan za pčele

Problem kod kemijskog prorjeđivanja je u tome što se mora pogoditi točna fenofaza kod pojedine sorte te je potrebno koristiti više preparata zajedno. Na učinkovitost utječe temperatura, vlaga i svjetlost pa tretiranje često ne uspije jer se mora uskladiti previše faktora. Temperature iznad 25 °C pojačavaju učinkovitost kemijskog prorjeđivanja, isto kao i smanjena opskrbljenost dušikom.

Ručno prorjeđivanje je daleko najjednostavniji i djelotvrniji način. Ručnim prorjeđivanjem ne treba se bojati da ćemo odstraniti previše plodova i izgubiti na prirodu. Ako se provede dovoljno rano, ne moramo se bojati da ćemo izgubiti na prinosu već upravo suprotno, dobiti ćemo jednaki prinos, a plodovi će biti krupniji i atraktivniji.

3 faze prorjeđivanja

1. faza u vrijeme cvatnje je najidealnija jer se eliminara višak cvjetova pa se smanjuje potražnja za hranjivima, ali isto tako je i rizična jer može doći do loše oplodnje pa se smanji broj plodova.

2. faza nakon oplodnje obavlja se polovicom svibnja i ovo je najsigurniji rok prorjeđivanja jer tada već prođe opasnost od mrazeva.

3. faza prorjeđivanja je pred samu diferencijaciju gdje se nakon kemijskoj prorjeđivanja vrši mehaničko prorjeđivanje i to za sorte koje imaju veliku cijenu. Kod breskve vrši se na razmak 12 cm plod od ploda, kod jabuke da ostane 1 plod u gronji.

Jezgričavo i koštićavo voće - razlike u prorjeđivanju

Kod jezgričavih voćaka kao što su jabuke, kruške, dunje i sl., na mjestu jednog pupa najčešće se razvije 5-6 cvjetova pa tako i plodova. To je preveliki broj pa bi bio njih trebalo skinuti i ostaviti samo jedan, a ponegdje i 2 ukoliko ima dovoljno prostora.

Kod koštićavog voća kao što su breskve, šljive, trešnje i sl., također treba obaviti prorjeđivanje. Breskva se prorjeđuje 15-20 dana nakon završetka cvatnje i tada se ostavlja 6-8 plodova po mješovitoj rodnoj šibi. Razmak između plodova mora biti 12 cm. Kod šljiva je taj razmak upola manji (8-9 cm).

Za svaki plod treba ostaviti oko 40 listova .