Uzgoj češnjaka

U svijetu se češnjak proizvodi na nešto više od 1075 tisuća hektara. Prosječni prinos je oko 11 t/ha. U Europi najviše češnjaka proizvodi Španjolska sa površinom od 32.000 ha i prosječnim prinosom od 7 t/ha, dok se u Hrvatskoj češnjak uzgaja na 3.000 ha (uključujući i vrtove), dok su veliki proizvođači zauzeli svega 75 ha i svake godine ostvare prosječan prinos od 3 - 5 t/ha.

Morfološka i biološka svojstva

Češnjak se razmnožava isključivo vegetativno te je lukovica po svojoj građi reproduktivni organ. Sastoji se od manjeg ili većeg broja češnjeva, a svaki od njih može dati novu biljku. Nakon sadnje razvija se slabo razgranato adventivno korijenje koje se prostire plitko ispod razine tla. Sačuvane glavice od prethodne berbe mogu se koristiti za ponovnu sadnju. Za razliku od domaćeg sjetvenog materijala, kupovni je češnjak dodatno zaštićen od crva i virusa. Neke vrste razvijaju cvjetnu stabljiku koja naraste 70-100 cm i na vrhu nosi zračne češnjiće i po nekoliko sterilnih cvjetova.

Tlo i klima

Češnjak voli lakša, aluvijalna tla, blago kisele ili neutralne reakcije (pH 6,8-7,2). Ne podnosi tla sa visokim sadržajem podzemnih voda te negativno reagira na teška, zbijena i pjeskovita tla. Češnjak voli osunčan i otvoreni položaj. Povremeno je dobro provjeriti vlažnost tla na dubini od 1 cm te ukoliko je tlo suho potrebno je navodnjavanje. Dobro uspijeva na preoranim livadama koje su obrađene tokom rane jeseni. U Hrvatskoj su idealne površine za uzgoj u istočnoj Slavoniji.

Plodored

Kod uzgoja češnjaka obavezna je primjena plodoreda jer češnjak ne podnosi ni sam sebe na istoj površini. Isto tako loša predkultura je bilo koji luk. Na istu površinu dolazi tek svakih 5 godina što efikasno smanjuje napad lukove nematode. U plodoredu dobro uspijeva iza okopavina, kukuruza, celera, dinja, kupusnjača (osim kelja pupčara), krastavaca te iza mahunarki. Dobar predusjev su mu sve kulture koje se obilno gnoje stajskim gnojem.

Obrada tla i gnojidba

Obradom tla u jesen, tlo se priprema za sadnju češnjaka u proljeće. Tada se pripreme grubo uzdignute gredice koje omogućuju raniju pripremu za sadnju te se na taj način izbjegne prevelika vlaga u zoni sadnje. Priprema tla počinje oranjem na dubinu 25-30 cm uz dodavanje kalija i fosfora. Količine gnojiva koje se dodaju u ovom roku ovise o kemijskoj analizi tla. Potrebno je izbjegavati pretjerano usitnjavanje površinskog sloja kako bi se spriječilo stvaranje pokorice. Zadatak predsjetvene pripreme je stvaranje rastresitog sloja tla dubine oko 8 cm.

Gnojidba se bazira na primjeni NPK mineralnih gnojiva, dok se rjeđe koristi stajski gnoj. Stajski gnoj moguće je primijeniti ukoliko se sumnja na mali sadržaj humusa u tlu, ali se stajski gnoj nikako ne dodaje neposredno prije sadnje, nego u predkulturi koja se gnoji prije sadnje češnjaka.

Od mineralnih gnojiva dodaje se:

Nakon dodavanja ove količine gnojiva tlo se ore na dubinu od 25 cm. U vrijeme stvaranja glavice potrebna je prihrana dušičnim gnojivom, no treba pripaziti na količinu jer prevelika količina dušika potiče sekundarno granjanje i stvaranje nestandardnih lukovica.

Izbor kultivara

Većina kultivara kod nas i u svijetu dobivena je klonskom selekcijom. Prosječna masa lukovica je 30-40 g, a samo neki kultivari koji su oslobođeni od virusa imaju masu lukovice veću od 70 g.

Kultivari se dijele u 3 osnovne skupine:

• Jesenski (ozimi) - postoje vrste sa bijelom i crvenkastom bojom ovojnih listova. Sadi se u jesen te u sljedećoj godini razvija vegetaciju. Ima kraću vegetaciju te se teže čuva do proljeća. Češnjak sa crvenom glavicom uzgaja se u jadranskom području, bogatiji je eteričnim uljima te skromniji glede zahtjeva prema tlu.
• Proljetni - sadi se u proljeće. Osjetljivi su na niske temperature te imaju veći broj sitnijih češnjeva u glavici.
• Alternativni - Sade se u proljeće i jesen, ali su po morfološkim svojstvima sličniji proljetnim kultivarima. Imaju krupniju glavicu i daju veći prinos ukoliko se sade u jesen.

Dostupne sorte u Hrvatskoj

• Cerićki ozimi
• Istarski crveni
• Slavonski ozimi

Utjecaj mase češnjaka na prinos i kvalitetu češnjaka

Čuvanje lukovica

Lukovice se čuvaju u prozračnom skladištu. Za jesensku sadnju preporučuje se čuvanje na temperaturi 15-16°C što uvjetuje jaku dormantnost, a pred samu sadnju lukovice se trebaju čuvati na temperaturi 5-6°C. Niske temperature prije sadnje pospješuju razvoj listova.

Sadnja

Za sadnju se biraju krupnije lukovice pravilnog oblika koje su zdrave i neoštećene. Saditi se može u jesen ili proljeće. Male češnjeve potrebno je odvojiti od glavice te posaditi korijenom okrenutim prema dolje te utisnuti u tlo i nagrnuti. Sadi se na gredice u četveroredne ili petoredne trake s razmakom redova 20-30 cm, a u redovima 10-12 cm. Kod jesenske sadnje dubina na koju se sadi je 4-5 cm, dok je na proljeće 2-3 cm. Ako se sade krupniji češnjevi (5-6 g) dobijemo oko 20 biljaka/m2. Mehanizirana sadnja obično se izvodi adaptiranim sadilicama za krumpir ili za cvjetne lukovice. U kontinentalnom području u jesen se sadi sredinom listopada, a u mediteranskom području krajem listopada do sredine studenog.

Za uzgoj češnjaka na 1 ha u jesenskom roku potrebno je osigurati 1000 kg sadnog materijala, dok je za proljetnu proizvodnju potrebno 700-800 kg.

Otpornost češnjaka na hladnoću

Ovojna ljuska štiti češnjeve od hladnoće tako da oni mogu podnijeti temperaturu i do -30°C pod uvjetom se pravilno zasadi i dobro ukorijeni. Temperatura kod koje češnjak krene nicati je 3-4°C, a optimalna temperatura rasta je 18-22°C.

Berba, čuvanje i prinosi

Berba se obavlja kada je lažna stabljika omekšala i nadzemni dio počinje polijegati jer tada ima najviše šećera u tkivu češnjeva. Vadi se vilama ili lopatom ili posebno specijaliziranim vadilicama te se cijele stabljike sa glavicama ostave na prozračnom mjestu. Kada se nadzemni dio posuši, skinu se glavice i pospremaju se u prozračne kutije. Češnjak jesenske sadnje najčešće se bere krajem srpnja, a kod proljetne sadnje tijekom kolovoza.

Ubrane glavice potrebno je čuvati na tamnom, hladnom (1-2°C) i suhom mjestu sa relativnom vlagom manjom od 70% kako bi izbjegli tjeranje korjenčića. Uzgajivači si najčešće ostavljaju sadnog materijala za sadnju u idućoj godini (1 t/ha).