Pir kao alternativna oranična kultura

Interes za proizvodnjom pira počeo je rasti početkom 21. stoljeća u državama sa razvijenom poljoprivrednom. Razlog je sve veća potražnja za prehrambenim namirnicama proizvedenim tehnologijom koja vrijedi za ekološku i održivu poljoprivredu.

Karakteristike pira

Pir (Triticum spelta) je žitarica slična pšenici, a koristi se u prehrambenoj industriji i za hranidbu stoke. Pogodan je za uzgoj na siromašnijim tlima i na većim nadmorskim visinama. Stabljika mu je visine oko 120 cm, pa lakše podliježe. Klasovi su dugački i bez osja.

Razlog zašto se pir opet krenuo proizvoditi je njegova kvaliteta zrna. Naime, u usporedbi sa pšenicom zrno pira sadrži 12,5-19,5 % bjelančevina u zrnu, što ovisi o agrotehnici. Pir pripada u pljevičaste žitarice što znači da se kod žetve zrno ne odvaja iz pljeva i pljevica i zbog toga je potrebno obaviti ljuštenje zrna posebnim ljuštilicama. Iako se potreba za dodatnim ljuštenjem čini kao nedostatak, ono ima i dobre strane. Pljevice štite zrno i hranjive tvari u njemu, a zadržava se i svježina sve dok se zrno ne melje u brašno.

Zahtjevi prema klimi i tlu

Pir ima skromnije zahtjeve prema tlu i klimatskim uvjetima u odnosu na pšenicu. Voli plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije.

Gnojidba

Prilikom odabira površine na kojoj će se uzgajati pir, potrebno je voditi računa o predkulturi te količini dušika kojeg je ta kultura ostavila u tlu. Naime, dušik potiče bujniji vegetativni rast, a kako pir ima već genetski uvjetovanu visoku stabljiku, višak dušika mogao bi se odraziti na polijeganje usjeva. Da bi se izbjeglo polijeganje najbolje je prije davanja dušičnih gnojiva napraviti analizu tla i ukoliko analiza tla pokaže da u tlu ima više od 20 mg/kg NO3-N potrebno je izostaviti primjenu dušičnih gnojiva. Na tlima koja nemaju dovoljno dušika može se dodati do 100 kg/ha N u obliku NPK gnojiva i KAN-a i to tijekom osnovne i predsjetvene gnojidbe tla. Prihranu je poželjno obaviti na početku i kraju busanja sa 25 kg/ha dušika. Prva prihrana u fazi 3-4 lista vrlo je važna za pir jer dušik pozitivno utječe na prinos neoljuštenog zrna, broj klasova po m2 i masu 1000 zrna, no kao što sam već rekla na tlu koje je bogato dušikom prihranu treba izostaviti zbog opasnosti od polijeganja.

Što se plodoreda tiče, pir se na istoj površini može uzgajati nakon 3 godine.

Sjetva

Pir treba sijati u prvoj polovici listopada, tako da u zimu uđe u fazi busanja. Za sjetvu se koristi neoljušteno zrno, dakle siju se klasići, a ne zrna. Važno je znati da pir ima znatno veći koeficjent busanja u odnosu na pšenicu. Sjetvene norme kreću se od 160-250 kg/ha. Pir se sije žitnom sijačicom na dubinu 3-5 cm (na lakšim tlima dublje, a na težim pliće), na razmak redova kao i kod pšenice. Ako se posije preplitko može doći do pojave sriježi.

Sjetvom oljuštenog zrna lakše se postiže optimalan raspored biljaka, no često se dogodi da sjeme nije stručno oljušteno pa je klijavost takvog sjemena znatno manja nego neoljuštenog zrna. Osim toga, prilikom ljuštenja zrna može doći do njegova oštećenja što dovodi do lakšeg napada bolesti te u konačnici do prorjeđenog sklopa.

Na hrvatskom tržištu dostupne su tri sorte pira VIGOR Bc Instituta te OSTRO i BADENKRONE od RWA d.o.o.

Njega usjeva

Pir je manje osjetljiv na bolesti i štetnike, što je izvrsno s obzirom da u Hrvatskoj nema registriranih fungicida i insekticida za primjenu u usjevu pira.

Žetva

Vršidba pira je poprilično teška jer dolazi do osipanja. Žetva treba započeti kada je vlaga 12-13%, a to je u našim klimatskim uvjetima u drugoj polovici srpnja ovisno o roku sjetve i sorti. Prinos pira neoljuštenog zrna kreće se u širokom rasponu od 3,1 do 6,9 t/ha, a prosječni prinos u našim uvjetima je oko 5 t/ha.