Prezimljenje bolesti i štetnika vinove loze

Štetočinje, kako zbirnim imenom nazivamo bolesti i štetnike, imaju sposobnost prezimjeti na svim organima vinove loze, no najčešće to biva lišće i rozgva, zato je preporučjivo provođenje zimskog prskanja u fazi mirovanja pupova (fenofaza A) pa sve do početka bubrenja pupova.

Gdje prezimljuju najvažnije štetočinje vinove loze pročitajte u nastavku teksta.

Peronospora, Plamenjača (Plasmopara viticola)

Peronospora preživi u obliku oospora na otpalom lišću u unutrašnjem tkivu. Debelostjene stanice oospora budu pune ulja i vrlo otporne na zimu, a kako se tkivo lišća raspada i trune, oospore se na proljeće oslobode i kada zatopli, a loza prolista vrše zarazu sa donje strane lišća. Oospore mogu izdržati petodnevnu uzastopnu temperaturu do -26 °C.

Pepelnica (Uncinula/Erysiphe necator)

Pepelnica prezimi u obliku sitnih kuglica zvanih kleistotecij na otpalom lišću. Na proljeće se kleistoteciji otvaraju i spore iz njih obavljaju zarazu. Osim na lišću, pepelnica prezimi i na rozgvi gdje stvara rđaste mrlje (micelij pepelnice sa plodištem). Kod nekih čokota može prezimjeti i u pupovima. Sa razvojem prvih listića (travanj-svibanj) dolazi do oslobađanja zimskih spora (askospora) i počinje širenje pepelnice prije početka cvatnje. Pepelnica u zimskim plodištima može podnijeti temperaturu do -28°C

Siva plijesan (Botrytis cinerea)

Siva plijesan prezimi ispod kore u obliku sklerocija iz kojih se na proljeće razvijaju konidije i one vrše zarazu. Uzročnik bolesti živi na trsu, ali može prezimiti na osušenom lišću, mumificiranom grožđu i na pupovima. Obitava na velikom broju biljka pa je susrećemo svuda u okolišu.

Crna pjegavost

Crna pjegavost je jedna od bolesti koja se toliko udomaćila na našem području da je gotovo nemoguće iskorijeniti. Crna pjegavost prezimi na vanjskim slojevima kore. Kako gljiva raste, mladica poprima bijelu boju i na kraju posve izbijeli. Na proljeće se na takvim bijelim mladicama uoče sitne crne točkice. Gljiva miruje do jeseni te tada izboji poprimaju bijelu boju ili se na njemu pojave okruglast etočkice (piknide). Piknide su plodišta gljive u kojima se nalazi mnogo spora koje za vrijeme kiše izlaze te ih kiša raznosi po istjeralim izbojima i tako se zaraza širi. Poznato je da u odbačenim biljnim ostacima oslobađanje infektivnih piknospora naknadno može trajati još 3-4 godine.

Lozine grinje

Eriophyes vitis grinja je koja izaziva erinozu, a prezimi pod ljuskama pupova vinove loze. U proljeće kada pupovi nabubre, grinje migriraju dublje u pupove gdje počinju sisati tek razvijene listiće, a posljedica toga je pojava šiški na lišću.

Celepitrimerus vitis grinja je koja izaziva akarinozu. Ova grinja može biti vrlo štetna ukoliko su hladna proljeća. Ženka prezimi pod korom čokota i u pupu. Kod pupanja vinove loze ženke se koncentriraju u popovima te napadaju vunu, a kasnije i mlade izboje. Kako rastu, grinje napuštaju starije lišće i sele se na mlađe lišće jer ne mogu probiti kutikulu lista.

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

Crveni voćni pauk prezimi kao zimsko jaje na lozi koja su više koncentrirane oko pupova. Jaja je moguće vidjeti golim okom, a najviše ih bude na dvogodišnjme drvetu, dok ih je manje na jednogodišnjem drvetu, a najmanje na starijem drvetu. Ova grinja se hrani na naličju lista i kao posljedica se javljaju ljubičasto crvene pjege.

Zimsko prskanje protiv najvažnijih štetočinja

Preparati na bazi bakra namjenjeni su zaštiti od crne pjegavosti. U fenofazi A, osim klasične bordoške juhe, koriste se i drugi fungicidi na bazi bakra u koncentracijama 3 puta većim od preporučenih za primjenu tijekom vegetacije. Za prskanje u fenofazi B (faza vunastog pupa) i dalje se rabe bakreni fungicidi, ali i mineralna ulja (crveno, plavo) te se tada vrši suzbijanje gore navedenih grinja.

Redovitom zimskom zaštitom značajno smanjujemo pojavu bolesti u vegetaciji.