Nagrtanje - najčešći način proizvodnje podloga

Proizvodnja se vrši u matičnjaku vegetativnih podloga.

Matičnjak se podiže s dobro ukorijenjenim jednogodišnjim izbojima na razmaku 1,2x0,5 m. Nakon sadnje nadzemni dio se reže na 40-50 cm, a po završetku vegetacije prikrati se na 3 cm i nagrne tlom. Nakon nagrtanja vrši se prskanje sa IBA (beta indol maslačna k., 2-3000 ppm) što pospješuje ukorjenjavanje. U jesen se odgrne tlo, a iz adventivnih pupova razvije se nekoliko mladica. U proljeće kad mladice narastu do 30-tak cm, ponovo se nagrnu vlažnim tlom, a tokom vegetacije se vrše 2-3 nagrtanja tako da donja polovica bude uvijek u tlu.

Vegetativne podloge proizvode se u posebnom dijelu ra­sadnika, koji se zove matič­njak vegetativnih podloga. Veliki rasadnici oslanjaju se na vlastitu proizvodnju tih podloga. Zbog toga sve češće sami rasadnici podižu ove matične zasade. Za podizanje matičnih zasada biraju se najbolja zemljišta - plodna, pjeskovita i sa mogućnošću navodnjavanja. Priprema zemljišta se sastoji u rigolanju cijele površine na oko 60-70 cm dubine. Posebno se obraća pažnja na sadržaj humusa. Poslije ovih radova vrši se ravnanje strojevima za površinsku obradu. Zatim se obavlja mjerenje sa obilježavanjem mjesta za sadnice. Priprema zemljišta se sastoji u prihrani zrelim, pripremljeni stajnjakom ili kompostom, kalijevim i fosfornim gnojivima, u rigolanju na dubinu od 50-60 cm, tanjuranju i usitnjavanju zemljišta kultivatorom ili nekim drugim prikladnim strojem.

Sadnja se vrši na međurednom razmaku od 0,8 do 1,2 m i ovisi o načinu obrade međurednog prostora. Razmak u redu se kreće od 0,3 do 0,5 m, ovisno o bujnosti podloge. Manji razmaci otežavaju ogrtanje i ukorjenjivanje.

Za podizanje matičnjaka uglavnom se koriste korjenjaci kao sadni materijal, a rjeđe ukorijenjene reznice. Korjenjaci se sade 5-10 cm dublje nego što je normalno, da bi se kasnije olakšalo nagrtanje glave matične biljke. Poslije sadnje vrši se prikraćivanje nadzemnog dijela na 15-20 cm.

Zemlja kojom se nagrće treba biti rastresita i pomalo vlažna. Prvim nagrtanjem prave se manji humci, tako da 1/3 jednogodišnji izboja bude prekrivena zemljom. Prilikom stvaranja humaka treba voditi računa da se ostvari dobar kontakt između jednogodišnji izboja i tla.

Porastom jednogodišnji izboja treba ponoviti nagrtanje 2-3 puta, tako da jednogodišnji izboji budu prekriveni zemljom najmanje 20 cm.

Ukorjenjivanje jednogodišnji izboja počinje 35-50 dana nakon nagrtanja, a naročito je intenzivno u drugoj polovici ljeta i tokom jeseni. Iz ovog razloga proizlazi potreba da se jednogodišnji izboji skidaju s matične biljke što kasnije u jesen, ali obavezno prije prvih jesenjih mrazeva.

Za nagrtanje se može koristiti fermentirana piljevina (zbog smanjenja deficijencije vode u tlu i bolje ukorjenjivanje. Nakon nagrtanja donji dio mladice etiolira i iz adventivnih pupova razvija se korijen. Završetkom vegetacije i opadanjem lišća ukorijenjeni izboji se odvajaju od matičnog grma i u proljeće se sade u cjepiljnjak.

Rane na matičnom stablu se izglade nožem, a pred zimu se ponovo nagrne tlom da se zaštiti od pozebe. Jedan grm može dati i do 12 podloga (ukorijenjenih izboja), a rok trajanja grma je oko 20 godina.